IZ ARHIVE POZORIŠTA LUTAKA NIŠ
Narodne novine, 22. mart 1952.
“Lutkarsko pozorište – radost dece
U proleće 1951. godine posle mnogih pokušaja i neuspeha, bilo je čvrsto rešeno da se marionetsko pozorište stvori. Od onih dana prošla je cela godina. Danas, pod svetlom reflektora, niču čarobne šume, žubori muzika kao čarobna voda, čuju se tiha kliktanja u noći, i deca, očarana i uzbuđena putuju zajedno sa Ivicom i Maricom kroz senovite dubrave i gustu šumu do veštičine kuće, napravlјene od kolača i čokolade. Danas je put otvoren, jasan i širok;
Na putokazu stoji „Što više razonode i zadovolјstva našoj deci”. Već su prošle četiri premijere, a do kraja godine biće ih devet. Sredstava ima, ansambl je jak i disciplinovan, rukovodstvo je operativno, a kontrola – stalna, precizna i dobra.
I već krajem novembra, u čast Dana republike, data je prva predstava „Drug za druga”. Bio je to prvi uspeh, prvi vidlјiv rezultat posle mnogih napora i teškog rada. Odmah posle toga, za Novu godinu, pripremlјena je premijera „Šumska škola”.
U ovoj godini novčana sredstva za normalan rad pozorišta obezbeđena su akredativom Pionirskog doma, po budžetu Gradskog narodnog odbora u Nišu.
U periodu januar-mart pripremlјene su i davane dve bajke: „Januarske visibabe” i „Ivica i Marica”. Dekor za obe bajke je izvarendan, dekor za „Januarske visibabe” je na pokretnom platnu.
Pored redovnih predstava održane su i dve vanredne: jedna za školsku decu iz sreza i jedna za učitelјe iz sreza. Oba puta date su „Januarske visibabe”.
Sredinom februara 1952. godine Savet za prosvetu, nauku i kulturu NRS preneo je vlasništvo Pionirskog doma – Sekcije marionetsko pozorište komad „Pepelјuga”, zajedno sa rekvizitama, dekorom i lutkama u vrednosti od 50.000 dinara, koju je posedovalo marionetsko pozorište NRS u Beogradu. Lutke za „Pepelјugu” su nešto novo u radu ovog pozorišta: imaju 12 konaca, bez žica su, pokretlјive, otvaraju usta.
Do kraja školske godine biće pripremlјene: „Pepelјuga” i „Zvezdica”. To je rezultat jednogodišnjeg rada. Učinjeno je dosta, naravno, uz greške lutaka. Ali greške se smanjuju, izbegavaju, a predstave bivaju sve bolјe i oduševlјavaju decu.
Gradskom savetu saveza pionira, Blok-signalnoj radionici, preduzećima i fabrikama koje su pomogle u radu, Srednjotehničkoj školi građevinskog smera, kapetanu Karlu Rankelu, grupi izvođača, Upravi Pionirskog doma i svima onima koji su za sve ovo vreme radili u pozorištu bilo na kom poslu, pripada zahvalnost pionira; zahvalnost utoliko blagodarnija što dolazi od onih koji najbolјe umeju da zahvale na učinjenoj radosti.
Biće još mnogo i mnogo pionira i predškolske dece koja će doći da pogledaju bajke, satkane od uzbudlјivih događaja. Pogledaće, a zatim će u svojoj detinjoj mašti napraviti priču za srce, priču o dobroti i hrabrosti.”
